Nuklearna medicina kao interdisciplinarna klinička grana, prestavlja primer integracije medicinskih i drugih naučnih disciplina (fizika, hemija, nuklearna elektronika, nauke o kompjuterima) u cilju proučavanja funkcije i strukture organa.

Nuklearno medicinski metodi su jednostavni, oni su neinvazivni, i najčešće nije potrebno ništa više od intravenskog ubrizgavanja radiofarmaka. Pri tome su sporedna neželjena dejstva vrlo retka, morbiditet zanemarljiv, a mortalitet ustvari ne postoji.

Nasuprot opštem pogrešnom shvatanju da unošenje radioaktivnih izotopa izaziva veće ozračenje organizma nego transmitovano zračenje, doza ozračenja bolesnika najčešće je mnogo manja nego pri radiološkim ispitivanjima. Velika prednost nuklearne medicine je da posle unošenja dijagnostičke doze, doza ozračenja koju primi bolesnik ostaje ista, bez obzira na broj funkcionih ili scintigarfskih ispitivanja koja treba da se urade. To je potpuno suprotno radiološkim ispitivanjima, u kojima radijaciona doza direktno zavisi od broja dijagnostičkih ispitivanja.

Za što efikasniju dijagnostičku nuklearnu medicinu osnovno je da lekar specijalista ove vrste medicine jasno shvati klinički problem, utvrdi opravdanost ispitivanja i odabere najadekvatniji dijagnostički zahvat.
Nuklearna medicina može arbitrarno da se podeli na dijagnostički i terapijski deo. U svetu se toliko brzo razvija da se već razgranava u nivo subspecijalizacija, kao što je nuklearna kardiologija, nuklearna gastroenterologija, nuklearna endokrinologija, nuklearna pulmologija, nuklearna nefrourologija, nuklearna neurologija, nuklearna onkologija i dr.

NUKLEARNA KARDIOLOGIJA (SPECT miokarda) danas u svetskoj medicini je nezaobilazna dijagnostička procedura. U SAD se godišnje uradi između 7 i 10 miliona ovih dijagnostičkih procedura. Ova visoko sofisticirana procedura ispituje perfuziju (prokrvljenost) srčanog mišića kreirajući preseke (trodimenzionalne slike) „DEBLJINE“ 6,2 do 6.3 mm kroz srčani mišić. Preciznost ove dijagnostičke procedure je takva da je danas u SAD normalan nalaz omogućava dobijanja polise osiguranja na 5 godina da se ništa neće desiti srčanom mišiću. To je komercijalni efekat ove dijagnostike, dok je medicinski efekat takav da se zauzimaju mere primarne zdravstvene zaštite (eliminišu se faktori rizika za nastanak ishemijske bolesti srca odnosno angine pectoris kao što su, gojaznost, pušenje, konzumiranje prevelike količine alkohola, leči visok pritisak, povišene masnoći i šećer u krvi, i traži se za uzrok tegoba u drugim sistemima). Njezin normalan nalaz praktično eliminiše upotrebu invazivne dijagnostičke procedure tipa koronarografije, tako da se pacijent sa normalnim nalazom SPECT-a miokarda ne upućuje na koronarografiju. To ne samo da pogoduje našem zdravstvenom  sistemu, gde vidimo velike redove upućenih na ovu invazivnu proceduru, ponekad i višegodišnje čekanje, nego i pogoduje pacijentima kojima je ova procedura potpuno nepotrebna, ali i stavlja svojim patološkim nalazom bolesnike u prvi red hitnosti za revaskularizacionu terapiju.

Tako da je danas najveći živući kardiolog u svetu Eugen Brounwald još 1997 u svojoj V ediciji kardiologije napisao za SPECT miokarda da je svojim nalazom „golden gate keeper“ (zlatni ključ) za invazivnu dijagnostiku. Čak i kod bolesnika sa koronarografski potvrđenim bolesnim (stenozama – suženjima) koronarnim arterijama, SPECT miokarda ima nesumnjivo važnu ulogu, zašto? Zato što SPECT miokarda daje krucijalnu informaciju, da li nađena stenoza ima funkcionalni značaj odnosno da li postoji problem u „ishrani“ dela srčanog mišića koje hrani takva arterija. Ovde možemo citirati i čuvenog Andreasa Gruentziga "Kada korornarograskim nalazom nađem stenozu na korornarnom krvnom sudu, ja hoću da imam dijagnostičku proceduru koja će mi reći funkcionalni značaj nađenog suženja ".

Danas, po preporukama najznačajnijih svetskih asocijacija iz kardiologije (AHA, ACC i ASNC) sada u SAD ispred svake koronarne jedinice (gde je obezbeđen prijem bolesnika sa akutnim infarktom miokarda) se nalazi gama kamera (neophodna oprema za izvođenje nuklearne kardiodijagnostike), čiji normalan nalaz perfuzije srčanog mišića omogućuje da se bolesnik sa grudnom boli koja „glumi“ akutni infarkt miokarda, ne prima u korornarnu jedinicu.

Danas je toliki klinički značaj nuklearne kardiologije u svetu, da u osnovi kreira način i upotrebu kliničke terapije, kao i da prati terapijske efekte i njene moguće komplikacije.